binding

['baɪndɪŋ] імен.

заг.

vezivanje; spajanje; povez; okov; spona; vrpca za porub

авіац.

trljanje; ribanje

комп., Майкр.

povezivanje (A process by which software components and layers are linked together. When a network component is installed, the binding relationships and dependencies for the components are established. Binding allows components to communicate with each other)

нафт.

omot; uvez; obrubljivanje; povezivanje vodiča; vezni; učvršćujući

тех.

priključni; umotavanje; premotavanje

хім.

veza; cimentirajući

юр.

mandated; obavezujud; ograničavajud; punopravan

Binding ['baɪndɪŋ] імен.

полігр.

knjiga je u fazi povezivanja (pa zato nije na tržištu); povezivanje; povez (knjige i dr.)

binding ['baɪndɪŋ] прикм.

заг.

koji obavezuje; obligacioni

мед.

koji izaziva zatvor; vezivni; spojni

митн.

obavezan; obavezujući

полігр.

teretni (ugovor i dr.)

юр.

imperativan; peremptoran; pravomoćan; pravosnažan; pravovaljan; prinudni; prisilni; punovažan; važeći; valjan

Англійський тезаурус

binding ['baɪndɪŋ] скор.

абрев., ел.

bdg

binding

: 371 фраза в 15 тематиках

Будівництво	8
Економіка	3
Квантова механіка	1
Кристалографія	1
Майкрософт	4
Машинобудування	10
Медицина	1
Митна справа	1
Нафта	1
Поліграфія	201
Столярство	1
Техніка	7
Фотографія	7
Хімія	24
Юридична лексика	101

Додати | Повідомити про помилку | Коротке посилання